среда, 2. септембар 2015.

Uspavanka za inspiraciju

Napravim plan: nalakiram nokte, sednem da pišem.

Lakiranje noktiju

Kažem svom čoveku pakleni plan.
Krajnje diskretno.

Iskra donosi kutiju sa lakovima u dnevnu.
Idemo u kuhinju.
Povedemo Severa.
Izaberemo lak.
Izaberemo dvanaest lakova.
Ona želi beli.
Uzima braon.
Lakira sama.
Ne želi ipak taj.
Sever je u sudovima.
Idem po aceton.
Skidamo lak.
Ipak hoće zeleni.
Maže zeleni.
Maže roze.
Mažem petrolej.
Sloj prvi.
Želim tri.
Želim top coat.
Želim manikir.
Želim more lakova!
Šaljem u Berlin fotku kako lakiramo nokte.
Ona živi more lakova i živi u Berlinu.
Mažem drugi sloj.
Spakujem lak u ranac i izmaštam mazanje trećeg.
Negde napolju, dok smo svi u šetnji.
Dok se deca ljuljaju.
Jedu sladoled.
Žele da budu nošena.
Žele u kolica.
Žele trotinet.
Biciklu.
Tobogan.
Zaboravim gde mi je lak.

Menjam plan.

Prioritet je inspiracija; dozvoliću joj da bude zabeležena onog trenutka kada se javi.

Inspiracija

Umorna sam od svega.
Tužna.
Ljuta.
Besna.
Bežim pod hladan tuš.
Bežim u spavaću.
Sedim, razmišljam.
Inspiracija!
Treba mi komp.
Komp je u dnevnoj.
Iz dnevne čujem ''Mama!''
Ispred vrata čujem ''Mama!''
''Mama!'' grebe na vrata.
Uzimam.
Grlim.
Ljubim.
Dojim.
Nosim.

Inspiracija

Uspavljujem Iskru.
Dišemo jedna u drugu.
Gledam joj oči.
Mirišem kosu.
Mir.
Noć.
Mrak.
Inspiracija!
Mozak na trista.
Nije zaspala.
Mozak na dvesta.
Ne još.
Izdrži Ivo!
Hoću, hoću!
Zaspala je.
Zaspala sam.
U devet.

Laku noć, inspiracijo.

среда, 10. јун 2015.

Srebrne cipele, četvrti krug

Niz se nastavlja.
Stigli smo do četiri, do kanapa, srebrnih cipela i crvenog maka.
Ko se tek sada uključio u priču, prethodne epizode su ovde, ovde i ovde.

U mojoj verziji fotografija iznad izgleda ovako:
U svakoj sledećoj, malo drugačije, ali u osnovi identično.




Ne bih da favorizujem, ali crna :)
A vi?

P.s. Detalji o cenama i dostupnosti ogrlica će biti na Facebook stranici.

уторак, 2. јун 2015.

Treća.. triptih.

Tri nove fotografije, sa po tri fotografije.
Tri nove ogrlice.
Treći post.

Iz prethodnih znate sve ostalo:
*kako je počelo
*kako se nastavilo..

"ReFresh."


" To have a fun."

"Bonbons. Everywhere."

Info o cenama, dostupnosti i ostalim tehnikalijama je na Facebook stranici :)

Jel' dobar trio?
:)

понедељак, 25. мај 2015.

Druga tura nasmejanih ogrlica.

O ideji, inspiraciji i prvoj realizaciji ste čitali u prethodnom postu.

Nemam ništa novo da vam kažem, ali imam da pokažem.

Možda je deo sa rafijom previše plastično predstavljanje za moj ukus, ali je ta preterana plastičnost dovela do novih i novih ogrlica. Sa delovima punjenim perlama i perlicama, sajlom i pužićima i kockicama. Drvenim i šarenim.
















Dostupnost, cene i detalje vezane za prodaju, pratite na Facebook stranici. Trudiću se da što redovnije apdejtujem o tome koji komad je prodat, a koji slobodan.

Vidimo se tamo :)

понедељак, 18. мај 2015.

Nasmej se, ogrlica!

Novu kolekciju ogrlica sam zamislila kao prethodne. Jedna inspiracija- jedna ogrlica.

Kao Kokteli.
Kao Vesnici proleća.
Kao Oktobarski Elle.

Međutim, kako stvari ne teku uvek zamišljenim tokom i kako je inspiracija zapravo jedna čudna, intenzivna i teško ukrotiva stvar, odlučila sam da promenim pravila. Odnosno, da ih eliminišem.

Zato vas danas uvodim u priču, otkivam tajnu i nagoveštavam nepredvidiv tok radova.

Tajna nije neka velika, nikome rečena; samo nisam o tome javno govorila. Nisam govorila da će inspiracija za nove ogrlice biti Ptičicine fotografije iz njenog projekta One photo a day keeps doctor away. Godinu dana, svakoga dana jedna fotografija. Strava projekat, super ideja, poštovanje za istrajnost u realizaciji. Ali pre svega bravo i bravisimo za fotke!

Mnogo mi se sviđa da zamišljam kolekciju od 366 ogrlica inspirisanih tim fotografijama. Ipak biram nekolike, a počinjem sa najintenzivnijom za sada.

I počinjem sa jednom, u više verzija.
Jer nisam mogla da prestanem.
Jer sam gorela od želje da nižem i heklam te male perle.
I te silne konce u tim silnim bojama!


"Tighten it too much, it will snap, leave it too slack, it won’t play. Strive for balance."
Ovo je prva, originalna, inspirisana fotografijom. Svaka sledeća je inspirisana njom. 








Kako vam se čine? :)

понедељак, 4. мај 2015.

Studio.

Imam dve verzije teksta za ovaj post.

Prva, da vam pričam kako sam ja to zamišljala i druga- kako je zapravo izgledalo.

Ali mislim da ni jedna verzija nije potrebna. To što sam zamišljala, zapravo nema veze sa realnošću. Reklo bi se da ni ovo što vidite na fotografijama zapravo nema. Jer Ptičica je gospodin majstor. Koristi neki moderni čarobni štapić, kažu da se zove fotoaparat.

Hvala joj za svaki klik .














уторак, 14. април 2015.

Kako se gradio studio


A zašto ti ne bi imala svoj studio? Kaže ona meni.
Kako to misliš studio?
Tako lepo, imaš svoj prostor za rad; neki veliki i lep, namestiš ga kako 'oćeš i bude ti samo za perle.
Studio. Samo moj prostor. Komocija za perle.

I o tome ceo put. Od Zagreba do Beograda.
E, a zamisli ovo. Auuu, pa mogu i ovo! E pa da, i to ću. Blablabla studio blablabla. Studio. Samo moj.
Sloj priče sa njim. Sloj priče sa mamom.
Jer mama nije sigurna šta će sa sobom u kojoj smo bili brat i ja, dok smo živeli tu.
Sloj priče sa bratom.
Okej, počinjemo!
Plafon u belo, to se podrazumeva. Žuti zid- u belo. Braon sto? Belo. Šta ćemo sa ormarima? Mama zna. A gde ćemo papire? Ja ću to. Mašina za šivenje? U pink. Kako ćemo krečiti u januaru? Tako lepo, sad odma'. Dobro.
I krečili smo u januaru. I farbali smo plafon u belo u januaru. Tri sloja. Hiljadu slojeva! Sto. Stolica. Lampa. Stočić. Veliki sto. Farbaj.
Prepravljene su fioke, izbačeni su ormari. Sortirana je odeća, izbačena je ista. Ispreturane su uspomene, pobacane nepotrebnosti sa putovanja, prelistane fotografije. Slušane su kasete. Čuvali smo Iskru. Nemoj ovo, nemoj tamo, jao ne tu farbu, čekaj, skloni, zabavi.
Letele su kopije knjiga sa fakulteta, premeštali smo iz jednog ćoška u drugi, podsećajući se da je januar, da je zima i da drugačije ne može. Dakle haos.
Dan za danom, do deset. Pa do dvadeset. Pa do kraja. I do početka.
Fotku izmađijala Ptičica